Pages

Apr 8, 2011

Šta sve možeš u Bangkoku za 48 sati... dan 1, cenzurisano

Na recepciji u guesthouseu rade drugari od prošle godine! Nemaju pojma o rezervacijama, ali na sreću, ima slobodnih soba. Posle malo sna, odmah akcija. Još je jutro, jet lag je neizbežan, tresu mi se ruke. Izlazimo na uličicu od crvene cigle što ide oko hrama, među tezge i buljuk prolaznika. U nekom sam pritupom šoku. Ne mogu da ocenim da li sam gladna, a svuda je najlepše voće i najljuće čorbe posle kojih je i mamina hrana nedorečena.


Khao San je standardno busy od ranog jutra. Miriše neki začin koji stavljaju svuda, mislim da je lemon grass. Sve bruji, vrućinčina je i lepimo se. Prepoznajem prodavačice što valjaju haljine.

Moram drugarima pokazati Grand Palace. Blizu je, cenkamo se za tuk-tuk, nećemo „3 temples 2 stops“. Dosadni su kao krlje. Ali iskustvo je neprocenjivo! Vozač preleće dve raskrsnice, gomilu automobila, smog i izduvne gasove, prašinu koja se lepi na kožu i meša sa znojem. Pokušava da nas vrbuje za provod uveče...ovi likovi su carevi Bangkoka, sve mogu da završe.
Na ulazu je procedura, vojska nadzire, potreban je pristojan autfit. Al su zakomplikovali, u ostalim hramovima je dovoljno da se ogrneš maramom preko ramena. Ovde rentaš košulju i suknju do poda.


Hramčina je impozantna. Nekoliko kompleksa, jedan ceo u zlatu. Ali, turizam, turizam. Previše ljudi, fotkanja... Ja bih malo duše, a ovo je spomenik.


Ipak, obožavam sve ovo! Ovaj kraj što bruji, i što tuk-tukovi tandrču, i što se sudaraš sa ljudima na ulici, i što prolaziš talase mirisa i smradova, i što se kosa kovrža i zglobovi otiču od vrućine. I što idemo kod tetaka da nas gaze. U omiljenom centru, daju nam zelene pantalone i košulje. Thai masaža drenira tkiva, ubrzava krvotok, razbija čvorove kao zapušeni slivnik, da sve ponovo prostruji. Donose nam čaj koji liči na jasmin, ali kažu da je „fruit“. Posle masaže – klopa, naravno, na ulici u sred gužvetine. Lovimo mesta za plastičnim stolovima pored usijanog kazana. Treba mi nešto spicy s tofuom, što dorađuje cirkulaciju i izjednačava temperaturu. Green ili red curry ili tom yum.

Opet brdo lepih ljudi, svako drugo muško je mmmm. Prolazi par s dugačkim dredovima i dvoje preslatkih klinaca. Pored nas sedi par iz Nemačke, sredovečni vegetarijanci, već mesec i po na turneji po Aziji. A nama se sve spojilo u jedan džinovski dan. Umor, ali i treperenje, od ludila, od... svega!

A noć donosi šok i smeh! Oko ponoći, krećemo u Pat-Pong - neverovatni bizarni spoj pijačnih tezgi i đubreta sa barovima, lady boyevima, cicama na uličicama. Ribetine su ovde u hordama! Neke su u kratkim haljinama, sve u jeftinim visokim štiklama. Ladyboyevi imaju ubitačan stav i pogled, pojedini liče na napucane pevaljke. Uglavnom se raspozna ko je muško a ko ne, a ima i propalih pokušaja. Nekako, posle ove noći, svaku Tajlanđanku gledam kao da ima cenu. Cirkuliše i brdo turista, a pristupi su različiti. Neki sede u uličnim kafanama, neki se pogađaju na ulici. Među mušterijama su mladi normalni likovi, ali i odrtaveli matorci. Gledam 20-godišnjeg Engleza kako bari riđokosu Manga junakinju.

Na svakih nekoliko minuta saleću nas likovi i pokušavaju da nas odvedu na ping pong show, live sex i sl.. Brzinom svetlosti izgovaraju sve što je u ponudi, nas troje sluđeni među gomilom turista...

Sve slično što sam viđala po Evropi, deluje kao fejk predstava. A ovo je stvarno! Uh

15. feb, krenuli

Prvi put letimo Aerosvitovom krntijom. Unutrašnjost liči na ko-to-tamo-peva, ali posada je fina. U mom delu ordinira feminizirani stjuard crvenkastih obrva i plavih očiju, uskih kukova i nesrazmerno velikih šaka. Ispred nas sede tri korpulentne Izraelke u Gucci jeftinišu, fantastična dizel Sex i grad parodija. Razmišljam da li važe rezervacije u guest houseu.

Nemam displej na sedištu, gledam u veliki zajednički ekran, kao u busu. Zelena linija preletanja na mapi lagano se približava tački gde je Bangkok. 8.5 sati, nije toliko strašno. 4 ujutro je, samo što nismo stigli! Ali još vučem malo mozga.