Pages

Mar 28, 2011

Koh Phangan - napokon, kući



Moooć na najvišoj palubi trajekta. Nebo je malo plavlje od mora, nazire se i neko kopno... Umor i sreća su postali isto, vraćamo se kući. Useljavamo se u kolibu na drvetu i sedimo u toploj oseci.

Uvek razgovaram s ovim mojim ostrvom. Najviše s džunglom i s plažom noću. Palme pričaju dok se truckamo u tvrdom gepeku džipa terenca. I one sa susednog brda dok se spuštamo niz loše asfaltirane prečice pored neke džinovske cevi. S puta skreću brojne staze. Tu su yoga kampovi i centar za super-sile. Usput su trščani rasta barovi i sklepane točilice za benzin.

Ona uvala što se do nje stiže šarenim drndavim brodićem... je ponovo najlepša na svetu. Na belom pesku najjače se prelivaju fluo boje kosmičke krpe. Noću, na svim plažama, blinkaju samo zvezde i mesec i zelena svetla ribarskih brodića koji love lignje. Šušte talasi i ptica psuje... tj, majka gušter doziva decu. Tu puštamo happy baloons, a nije baš lako pustiti ih iz prve. Plamen nikako da uhvati drveni kolut... pa da balon spontano odleti u nebo.



„Dolazi cirkus u Thongsala“, i dovodi nas, obučene u sve boje spektra. „Izgledam kao kreten, i do jaja mi je“. Danju je vrelo i tiho, a čuje se samo zveckanje onih narukvica što teraju zle duhove i izluđuju drugare sa trapeza. Debela žena koja prodaje karte za brod u turističkoj agenciji, ima milion plastičnih operacija na licu. Ponosno se zahvaljujem na thai jeziku, pevajući poslednji deo za ženski rod – „Kop Khun Kaa“. Noću kroz glavnu ulicu cirkuliše reka bosih ljudi sa dredovima do dupeta. Na night food marketu je izobilje perverzne hrane, red snapper za 5 evra, najsočniji ananas i mango. Lokalno pivo Chang je jedna od većih navlaka.

Plavušica koja ostane sama na Full Moon partyju, upozna brdo ljudi iz celog sveta. Kada izađe još neki put, počne da ih sreće. Otkrije magična mesta u džungli pored vodopada, do kojih se pešači strmim puteljcima, preko potoka. Sačeka svitanje sedeći na tepihu, dok okolo pršte visoke bitaže techna. Grli se s drugarima svaki put... o da, feels like home! Dok se ujutro, bosa cenjka za taksi i priča sa još novih saputnika... broji još jedan neprocenjivi momenat!

Kod debele u kafani plačem od najljuće tom yum supe. Trebalo je da ponesem te suze u tegli. Ali ponela sam miris najlepšeg omekšivača za veš i zapaljene spirale protiv komaraca.

Ispira se štroka koja se taložila u danima mrmota.

...Uživam pržeći se na betonu u luci, dok čekamo trajekt za drugo ostrvo. Ostaću na njegovoj palubi po cenu opekotina... samo da pokret nikad ne prestane.